RWF DEV

Blog

  • Jelena Ačanski (Uncut Creations): Personalnu asistenciju ne smemo monetizovati

    Jelena Ačanski (Uncut Creations): Personalnu asistenciju ne smemo monetizovati

    Fotografija prikazuje nasmejanu Jelenu Ačanski kako grli crnu i narandžasto-belu mačku.

    Jelena Ačanski je završila doktorat iz bioloških nauka i, kako kaže, zabavište u dizajnu vektorskih ilustracija. Njene beskrajno šarmantne ilustracije lako su se ušunjale u srca mačkoljubljivih ljudi, ali osim duhovitih poruka na majicama za mačkarke/e, Jelena se ističe i svojim solidarnim kampanjama. Ovoga puta razgovaramo sa njom za rubriku Zašto doniramo o njenom solidarnom doprinosu Centru „Živeti uspravno“ i dostupnosti usluge personalne asistencije za osobe sa invaliditetom, kao i o njenim viđenjima solidarnosti, zajednice, promenama za pravedniji svet.

    1. Tvoj rad poznat je širom interneta makar mačkoljupkama i mačkoljupcima kroz Uncut Creations. Osim što kroz svoj rad slaviš mačke, slaviš i život i to aktivno i posvećeno kroz podršku Centru Živeti uspravno u kampanji za prikupljanje prekopotrebnih sredstava. Šta te je podstaklo da na ovaj način postaneš saveznica njihovoj borbi? Kako je tekla i kako još uvek teče saradnja?

    Uncutove kreacije su nastale sa željom da mogu aktivno da doprinosim društvu. Pojavom Brendly platforme 2020. godine, napokon se u Srbiji omogućio print on demand model poslovanja. Ukratko, radi se o platformi koja mi dozvoljava da se kreativno izrazim, a Brendly radi umesto mene sve od proizvodnje i slanja proizvoda, tj. celokupne prodajne logistike. To mi daje slobodu da se posvetim kreativnim delom, jer uz moj primarni posao i životni stil ne bih fizički uspela da se bavim celim procesom prodaje. Otvaranje Uncut prodavnice poklopilo se sa karantinom u proleće 2020, kada sam i videla objavu Javnog akvarijuma i tropikarijuma iz Beograda da im je potrebna finansijska podrška za hranu za životinje, jer zbog nemogućnosti prodaje ulaznica nisu imali profit sa kojim uspevaju da drže životinje sitim. Postavila sam nekoliko proizvoda u Uncut prodavnicu i objavila na društvenim mrežama da će sav profit od prodatih majica biti doniran njima. S obzirom na to da je tada Uncut tek počinjao poslovanje, a baza pratilaca bila mala, odziv je bio dobar i skupljena je prva suma za donaciju. Zatim se pojavilo apel azila za mačke Felix iz Subotice za lečenje mačka Miša od FIPa – odziv je bio još veći i skupljena je značajna suma. Posle su akcije same nastavile da se kotrljaju. Uncutove kreacije učestvovale su u brojnim humanitarnim licitacijama, uglavnom na Facebooku, ali i na društvenim događajima u zemlji i inostranstvu. Nisam sabirala koja suma novca je prikupljena zahvaljujući Uncutu, jer verujem da je svaka suma važna i da je svaka akcija u kojoj ljudi daju deo sebe neprocenjiva. Kad sam na Instagramu videla objavu Centra „Živeti uspravno“, počela sam da razmišljam o načinu na koji bih mogla doprineti njihovoj borbi, ne samo kroz jednokratnu donaciju, već kroz akciju sa većim dometom – u finansijskom smislu, ali i u širenju svesti o Centru, njegovoj misiji i značaju za društvo. Prvi deo inicijative je bio fokusiran na prihod od prodaje Uncut proizvoda, a zatim se proširilo na kampanju podrške – pozvala sam 3850 ljudi da doniraju 200 dinara i dele objave kako bismo skupili 770.000 dinara. Sada smo blizu tog cilja, ali to ne znači da će saradnja Uncuta i Centra stati. Naprotiv, nastavljamo do deblokade i, ko zna, možda nas čekaju još mnoge kreativne i važne akcije i uzajamna podrška. Ponosna sam jer su iz zajedničke saradnje nastale važne objave, video snimci i Viber stikeri koji šire svest o personalnoj asistenciji, abilizmu, podršci, zajedništvu. Još nešto se kuva u kuhinji Centra i Uncuta, obavezno zapratite Centrove profile na socijalnim mrežama.

    Šta me je podstaklo da budem saveznica u njihovoj borbi? Kroz Mimine [Milica Mima Ružičić Novković, Centar „Živeti uspravno“] objave i mejlove sam osetila snagu i borbu jedne žene, neko bi rekao protiv vetrenjača. Istovremeno, primetila sam i izostanak podrške od strane institucija, što je Centar i dovelo u problem. Shvatila sam da oko Uncuta imam zajednicu divnih ljudi, određeno znanje iz oblasti copywriting-a i digitalnog marketinga, i da bi bilo greh ne iskoristiti taj resurs. Saradnja sa Centrom i komunikacija sa Mimom su pravo bogatstvo. Svaku ideju promišljamo zajedno i razrađujemo do najsitnijih detalja. Verujem da kroz ovaj proces obe učimo neprocenjive stvari i rastemo kao osobe.

    2. Kako učimo od CŽU i drugih koje/i prate, promovišu i produbljuju tekovine pokreta osoba sa invaliditetom, personalna asistencija je jedan od najbitnijih preduslova za samostalan i dostojanstven život osoba sa invaliditetom. Kako ti vidiš ovu uslugu i kako bi objasnila nekome ko prvi put čuje za ovaj pojam – zašto je važno pružiti podršku dostupnosti ovoj usluzi, zašto se tiče i onih koji nemaju invaliditet?

    Personalna asistencija omogućava svima da žive nezavisno i dostojanstveno. Činjenica da se u 21. veku još uvek borimo za dostupnost personalne asistencije svima kojima je potrebna predstavlja poraz našeg društva. Personalna asistencija nije samo fizička pomoć, ona je ključ za slobodu, za mogućnost da neko izađe napolje na cvetnu pijacu petkom, ode u šetnju kejom, poseti koncert, radi, studira, bavi se hobijima, meditira na Štrandu.

    Važnost ove usluge nadilazi same korisnike personalne asistencije, jer podržavanjem njene dostupnosti gradimo inkluzivnije društvo. To društvo postaje zajednica u kojoj svako ima jednake šanse da uči, radi, trenira ili jednostavno prošeta Limanskim parkom i uživa u procvetalom drveću i oprašivačima koji ga posećuju. Kao društvo smo skloni da, u poslednje vreme sve više, vrednujemo sve kroz novac. Na primer, kako bi se ljudima približila važnost oprašivača, izračunata je ekonomska vrednost njihove usluge, koja globalno iznosi između 195 i 387 milijardi dolara godišnje. Zbog toga posebno naglašavam važnost uživanja i hobija kada se priča o personalnoj asistenciji, jer se ponekad ističe kako osobe sa invaliditetom, zahvaljujući personalnoj asistenciji, mogu doprineti društvu. Ipak, ovu uslugu nikako ne smemo monetizovati, jer to nije i ne sme biti njen cilj, već obezbeđivanje samostalnosti i prava na izbor u svakom aspektu života.

    U saradnji sa Centrom Živeti uspravno, divnim ljudima koje sam upoznala putem Uncut zajednice na socijalnim mrežama, napravljen je video koji objašnjava šta je personalna asistencija. Taj video mi je posebno drag, jer su u njemu učestvovali ljudi koji su prepoznali vrednost solidarnosti i bez ustezanja stali pred kameru kako bi širili ovu važnu poruku. Video možete pogledati ovde: Instagram video.

    3. Često govorimo o pojmovima “solidarnost” i “zajednica”, zapravo toliko često da su ovi pojmovi postali toliko slojeviti da svako ima svoje viđenje šta to znači. Šta su solidarnost i zajednica za tebe?

    Solidarnost je deljenje tereta i uspeha, pružanje uzajamne podrške, i onaj dug zagrljaj koji daje snagu. Solidarnost je kada zajednica okupljena oko Uncutovih kreacija deli objave o Centru „Živeti uspravno“, kada jedni druge pozivamo na akciju i podržavamo. Solidarnost su svi ljudi i preduzetnici koji su podržali Centar u donatorskoj kapmanji i van nje. Solidarnost je akcija, a ne stajanje sa strane kada je nekome potrebna podrška. Solidarnost su ljudi okupljeni u nekoliko Facebook grupa koji izdvajaju svoje vreme i sredstva kako bi nesebično pomogli korisnicima humanitarnih fondacija. Solidarnost su svi preduzetnici koji doniraju svoje proizvode za humanitarne lajvove. Solidarnost su ljudi koji prate te lajvove i kupuju u njima. Solidarnost ima puno imena, Božica iz grupe Humanitarna knjižara, Jesena, Sneža, Branka, Sandra, Daniela i druge dame iz FB grupe Tim Tetke. Solidarnost je kada Vukijeva mama Jelena iz Zrenjanina zajedno sa svojim pratiocima na Instagramu obezbedi poteljinu za pedijatrijsko odeljenje Opštoj bolnici „Đorđe Jovanović“. Solidarnost je kada Nina Katana u spomen na ćerku Nađu organizuje akciju za mame pratilje u dečijoj bolnici u Novom Sadu, pa odziv bude toliki da nema gde sva da uskladišti. Solidarnost su ljudi okupljeni u FB grupi za lečenje maca od FIPa. A zajednica? Ukoliko želite da osetite moć i toplinu zajednice učestvujte u lajvovima Ivane i Patricije, Tamare i svih drugih mama koje uz podršku divnih ljudi skupljaju novac za lečenje svoje dece.

    Kada je reč o Uncut zajednici, kroz vesele i duhovite natpise, želela sam da privučem ljude sa sličnim pogledom na svet – one koji veruju u optimizam, vedrinu i međusobno uvažavanje. Milisav mi neprocenjivo pomaže u tome, jer je on neverovatno biće, veoma pažljiv mačak koji na svet gleda pozitivno i ima dragocene umotvorine. On zna da je život dar i koristi svaki trenutak da u njemu uživa. Nešto što sam zapamtila iz hemije iz gimnazije je rečenica „Sličan se sličnom raduje.“, pa se tako prirodnim tokom oko Uncutovih kreacija okupila predivna grupa ljudi – oni koji vole život, ljude, životinje i svet. To su ljudi sa realističnim, ali i optimističnim pogledom na svet, koji ponosno dele slike svojih mačaka kako bi razveselili svet. Ljudi koji znaju da je izgreban nameštaj ništa naspram ljubavi koju mačka pruža. Takvi ljudi, svesni vrednosti jednostavne radosti i lakoće življenja su spremni priskočiti u svaku akciju koju pokrenem, podržati je i aktivno pozvati druge da učestvuju. Nadam se da osećaju moju zahvalnost za svaku podršku, podelu ili sviđ objave.

    4. Koja su tvoja maštanja o pravednijem svetu?

    Nekoliko puta su mi rekli da sam naivna jer verujem u promene – verovatno i jesam, ali to smatram komplimentom. Za mene pravedniji svet znači da svako dela u skladu sa svojim mogućnostima, da ostvari svoj potencijal i želje. Da se svako fokusira na ono što može, a ne na ono što ne može. Da svako radi šta želi sve dok to ne ugrožava drugog. Da ne čini ono što ne bi želeo da drugi njemu čine. Da svaka osoba dobije pomagalo koje joj odgovara, a ne koje joj pripada po pravilniku. Da nijedan lekar ne viče na pacijenta. Da nijedna bolesna osoba ne bude optužena da glumi, umišlja ili traži pažnju. Da ljudi uče do kraja života. Da nijedna beba ne postane korisnik fondacije zbog bahatog porođaja. Da ni jedan roditelj ne izgubi dete zbog loše organizacije i spore primene pravde. Da nijedna osoba ne mora da skuplja novac za lečenje preko fondacije. Da nijedan roditelj ne mora da piše poruke i moli ljude za donacije za lajv za lečenje. Da svako ima dom. Da niko ne bude gladan. Da nema abilizma. Da svaka odrasla osoba može slobodno da voli drugu odraslu osobu. Da se niko ne plaši za život zbog ljubavi. Da svako može slobodno da se drži za ruku. Da i studenti mogu da koriste liftove na svim fakultetima. Da se ženama u firmama ne meri potrošnja toalet papira. Da niko ne izgubi posao zbog trudnoće ili bolesti. Da sve bude pristupačno. Da nijedan korisnik invalidskih kolica ne čeka godinama rešenje za projekat za pristupačnost zgrade, dok gleda kako se dozvole za bašte kafića izdaju skoro na dnevnom nivou. Da se ne grade izdignute platforme za letnje bašte, da budu dostupne svima. Da svi ljudi shvate da smo po DNK 99.9% slični, da prestanu da se slave tih 0.1% različitosti. Da nema rata. Da svako ima pravo glasa. Da nijedna životinja, koju je čovek pripitomio i privržio sebi kroz vekove, ne bude napuštena. Da smo razumni da čuvamo planetu. Da niko zločin ne nazove nesrećom.

    5. Za kraj ćemo se u stvari vratiti na početak – ideju da te intervjuišem dobila sam ne samo zbog tvoje solidarne akcije sa CŽU već i zbog jednog simpatičnog sna u kome se svađam sa nekim ko “Uncut” čita po engleski, kao “Ankat”, iako treba da ga čitamo kako i piše. Ko je uncut i kako doprinosi i pravednijem i veselijem svetu?

    Uncut je sivačko dete koje se zadesilo u Novom Sadu. Dete koje je odraslo u porodici gde su se deca odgajala kao osobe, a ne kao princeza i naslednik, koje je ohrabrivano da uči, napreduje, razmišlja svojom glavom, bude odgovaran za svoje postupke, glasa ali ne bude član ni jedne partije. Dete koje je učeno da dela, a ne laprda. Dete koje je odraslo na Velikom bačkom kanalu, jer ko kao dete nauči da se ne boji drezge koja ga iz dubina golica po nogama dok pliva, taj se suočava sa životom bez straha. Dete koje ne zvoni nervozno zvoncetom na biciklu već raspevano viče „Može malo mesta“. Dete koje je osetilo svu ljubav ovog sveta, ali i nedaće koje su devedesete donele. Dete čiji je cilj da ne postane frustrirana odrasla osoba. E to dete je utkano u brend Uncut, kroz čije se dizajne sa humorom, samoironijom, svakodnevnim situacijama i ljubavlju prema životinjama trudim da širim osmehe i unesem radost u svakodnevicu. To dete me gleda i zbog njega želim da bojim svet vedrijim bojama.

    VAŽNO: Centru Živeti uspravno i dalje je potrebna vaša podrška! Posetite njihov sajt i uključite se u akciju. Budite promena bez oklevanja!

    Razgovor vodila: Galina Maksimović

  • Bel Huks – Sve o ljubavi

    Bel Huks – Sve o ljubavi

    Rekonstrukcija Ženski fond vam predstavlja knjigu Sve o ljubavi – Nove vizije autorke Bel Huks (bell hooks).

    Sve o ljubavi naslovna strana

    Sve o ljubavi – Nove vizije predstavlja kolekciju različitih subjektivnih tumačenja koja su primeri univerzalnih patnji i dilema. Bel Huks se često osvrće na razne konzervativne stereotipe vezane za poziciju žene. Međutim, priča je mnogo šira; ona nam nudi određene smernice kroz gotovo terapijsko preispitivanje fenomena ljubavi, zanačaja zajednice, odrastanja i načina na koji ostvarujemo kontakte i povezujemo se jedni sa drugima. Autorka piše iz perspektive žene u svojim četrdesetim, ali primeri omogućavaju identifikaciju i muškarcima i kvir osobama, bez obzira na rasu, rod ili seksualnu orientaciju. (Marija Radoman)

    Bel Huks (1952-2021) je bila kulturna kritičarka, profesorka, feministička spisateljica i teoretičarka. Huks je autorka više od sedamnaest knjiga uključujući i Sve o I ljubavi – Nove vizije. Bila je harizmatična govornica, koja je svoje vreme delila između podučavanja, pisanja i držanja predavanja širom sveta.

    IZ KNJIGE:

    “Kako jača naša kulturna svest o tome da smo na razne načine odvojeni od ljubavi i od saznanja da ljubav isceljuje, tako naša bol raste. Ali raste i naša čežnja. Prostor nedostatka je i prostor mogućnosti. Dok čeznemo, mi se spremamo da primimo ljubav koja nam dolazi – kao dar, kao obećanje, kao raj na zemlji”

    Izdavač: Rekonstrukcija Ženski fond
    Urednica: Irena Jovanović
    Dizajn: Ivana Anđelković i Kaja Velisavljavić
    Prevod: Jana Lazarević
    Lektura: Branka Tarbuk
    Prvo izdanje 2024.
    ISBN 978-86-910101-9-5

    SVe o ljubavi crtež
  • Dvadeset godina RŽF i Radost ludost – HVALA!

    Dvadeset godina RŽF i Radost ludost – HVALA!

    Već 20 godina mislimo, trčimo, delimo, radimo. Učimo. Oslanjamo se na rad prethodnica, čistimo staze za budućnost i pratimo puls pokreta najbolje što umemo. Nerviramo se što je svakodnevica žena i nepravedno marginalizovanih ljudi i dalje mračna, ali se ne odričemo radosti i nade da to menjamo u saradnji sa hrabrim, promišljenim aktivistkinjama i aktivistima.

    (more…)
  • Konkurs SPECIJALNI FOKUS: Novi rok je 4. oktobar!

    Konkurs SPECIJALNI FOKUS: Novi rok je 4. oktobar!

    Kad god se zagledamo u najrazličitije pojavne oblike represije, gotovo da su uvek ukorenjeni ili isprepletani sa nacionalizmom, militarizmom i/ili rasizmom. Ove večite muke i dalje su temelji neslobode i mržnje, socio-ekonomske bede, marginalizacije i unesrećenja ljudi. Zato nastavljamo sa podrškom kolektivima da se u svojim sredinama, kroz kontekstualne aktivističke intervencije, suprotstave ovim i povezanim pošastima, ali i postavljaju temelje alternativa za put ka pravednijem društvu.

    Kroz ovaj program podržavamo formalne i neformalne skupine aktivistkinja i aktivista, sa jasnom političkom artikulacijom, preciznim idejama ukorenjenim u stvarnosti, u bilo kom obliku koji je potreban njima i ljudima sa kojima rade.

    Prednost uvek dajemo kolektivima koji rade na geografskoj i drugoj margini, u opresovanijim sredinama, sa istorijski i/ili trenutno marginalizovanim zajednicama, malim grupama sa skromnijim sredstvima za rad, politički marginalizovanim aktivističkim inicijativama, transformativnim idejama, te ljudima koji beskompromisno sprovode akcije utemeljene u antifašističkim, antinacionalističkim, antirasističkim, antimilitarističkim, feminističkim principima.

    Čitajte više o programu i preuzmite prijavni formular ovde Upoznajte se sa radom nekih od podržanih kolekiva ovde

    Konkurs je otvoren do 4. oktobra do 16:00. Prijavni formular se šalje na adresu office@rwfund.org.

  • Razgovor sa osnivačicama: Staša Zajović

    Razgovor sa osnivačicama: Staša Zajović

    Razgovor sa osnivačicama povodom 20 godina Rekonstrukcije zaokružujemo intervjuom sa Stašom Zajović, mirovnom aktivistkinjom i koordinatorkom Žena u crnom.

    (more…)
  • Radost ludost! & 20 godina Rekonstrukcije

    Radost ludost! & 20 godina Rekonstrukcije

    Ove godine se radujemo i ludujemo bar dvadeset puta jače nego prethodnih godina, jer obeležavamo dve decenije podrške zajedništva, zajedničkog delovanja i podrške feminističkom i drugim progresivnim pokretima!

    (more…)
  • Konkurs za STIPENDIJE ŽARANA PAPIĆ: Novi rok je 27. septembar!

    Konkurs za STIPENDIJE ŽARANA PAPIĆ: Novi rok je 27. septembar!

    Poster: Stipendije Žarana Papić

    Živimo u sistemu sa navodno besplatnim obrazovanjem, a ono je ipak nedostupno mnogima. Takođe živimo u okolnostima stalnog prekrajanja i/ili marginalizovanja određenih vrsta znanja, onih koja su ključna za kritički promišljeno delovanje ka pravednom, slobodnom, bezbednom društvu.

    (more…)
  • Kritički život 33: Sara Roj

    Kritički život 33: Sara Roj

    U novom izdanju serijala Izvori epistemologije – Kritički život delimo sa vama još dva odlomka iz knjige Gaza – prekid tišine: Razmišljanja o otporu (Unsilencing Gaza: Reflections on Resistance), američke političke ekonomistkinje i akademkinje Sare Roj u prevodu Ane Imširović Đorđević.

    (more…)
  • Razgovor sa osnivačicama: Svenka Savić

    Razgovor sa osnivačicama: Svenka Savić

    Foto: Miodrag Miki Trajković

    Nastavljamo obeležavanje 20 godina Rekonstrukcije razgovorom sa osnivačicama! U nastavku pročitajte intervju sa Svenkom Savić, lingvistkinjom, profesorkom emeritom Univerziteta u Novom Sadu i redovnom profesorkom psiholingvistike u penziji Filozofskog fakulteta u Novom Sadu.

    (more…)
  • Razgovor sa osnivačicama: Mirjana Mirosavljević Bobić

    Razgovor sa osnivačicama: Mirjana Mirosavljević Bobić

    Mirjana Mirosavljević Bobić
    Mirjana Mirosavljević Bobić

    Dok obeležavamo 20 godina Rekonstrukcije Ženskog fonda podsećamo se početaka i to u razgovoru sa našim osnivačicama! Prva na redu je Mirjana Mirosavljević Bobić, novinarka, aktivistkinja, jedna od osnivačica RŽF-a ali i naša dugogodišnja direktorka!

    Zašto je osnovana Rekonstrukcija i zašto je bilo bitno da bude osnovana baš tad?

    Rekonstrukcija je osnovana u trenutku kada je veliki broj donatora počeo da se povlači iz Srbije misleći da je njihov posao završen, da je Srbija na pravom putu da postane “demokratska” (što je zabluda čije posledice i danas živimo). Znale smo da je taj posao daleko od završenog i sve za šta su se feminističke  organizacije izborile može biti preko noći izbrisano, a nedostajao je novac i podrška da se nastavi započeto.. Ne zaboravimo, to je period u kome je veronauka na velika vrata ušla u škole, fašističke i nacionalističke (para)državne organizacije bile su u punoj snazi, kao i kontinuitet veličanja ratnih zločinaca.

    Bilo je važno osnovati feminističku lokalnu fondaciju koja poznaje kontekst i potrebe, pre svega žena ili bolje reći feminističkih aktivistkinja i krhkost naših ljudskih prava, fondaciju koja živi istu stvarnost kao i one i oni koje podržava i koja će morati da živi sa posledicama svojih odluka i preuzme odgovornost za iste.

    S tim u vezi, koja je uloga ženskih fondova generalno, a posebno u društvima koja prolaze kroz krizu i traumu ili pokušavaju da se suoče sa istom?

    Uloga ženskih fondova je da pre svega ima potpuno poverenje da one koje su na terenu, najbolje znaju šta je za njihove živote, njihovu neposrednu okolinu, pa i najšire okruženje potrebno. Da bude brana između nerealnih i opterećujućih očekivanja  donatorskih organizacija koje nužno ne poznaju najbolje kontekst u kome deluju. Da pruže blagovremenu i kontinuiranu podršku, da ne nameću birokratske zahteve koji iscrpljuju aktivistkinje, da beskompromisno  zastupaju feminističku politiku i ne podležu trendovima koji je razvodnjavaju –  tu pre svega mislim na stav “neka cveta hiljadu cvetova, pa makar među tim cvetovima bilo i političkog korova”.

    Koja je uloga RŽF bila tada, a koja je danas?

    Mislim da je uloga ista ili da bi bar trebalo da bude. Misija Rekonstrukcije da podrži i održi feminističku politiku protiv rata, nacionalizma, rasizma, militarizma i nasilja prema ženama je univerzalna.

    Zašto je bilo važno da se RŽF od početka definiše kao fond protiv rata, nacionalizma, militarizma, itd?

    Zato što mi živimo i tada i sada neprekinuti kontinuitet i rata i nacionalizma i militarizma i klero-fašizma – od femicida, preko “Ribnikara i Dubone”, pa do Ukrajine i Gaze (ne bi bilo mesta u ovom intervjuu da nabrojim čega sve još).

    Zašto je Vama lično bilo važno da budete deo ovog procesa i šta biste istakli kao najznačnija postignuća RŽF-a za ovih 20 godina?

    Sve što sam danas, onaj deo mog političkog bića na koji sam najponosnija je posledica mog rada i života sa Rekonstrukcijom. Sve što je Rekonstrukcija danas je jednim delom posledica njenog rada i života sa mnom. I to je veza koju nikada neću smatrati prekinutom. Iz sopstvenog, ali i iz iskustva drugih ljudi znam da je retkost  da neko/a ko/ja ode iz neke organizacije, iz nekog kolektiva to misli o istom, i to dovoljno govori o Rekonstrukciji. To je za mene bio siguran prostor da otvoreno i slobodno mislim i govorim (nekad i pogrešno), da se radujem i ljutim, da “rastem” od samopouzdanja i sumnjam u sopstvene odluke, da učim, izlazim iz zone komfora, poštujem i volim ono što radim i ljude sa kojima radim.

    Najvažnije postignuće je upravo tih 20 godina upornog zastupanja feminističke politike, i onda kada su neki govorili da je uzaludno i neučinkovito, kada im je suočavanje sa prošlošću bilo “prevaziđena tema”, pa se sada pitaju “otkud detetu od 14 godina oružje i poriv da ubija školske drugarice i drugove”, nepoljuljan odnos uzajamnog poštovanja i poverenja u istrajne lokalne i internacionalne feminističke aktivistkinje (i aktiviste) i svakako to što i dalje ima strasti, posvećenosti i političke pameti za dostignuća koja je očekuju.

    Srećno.

    2

    Prelistajte izabrane momente iz dve decenije rada Rekonstrukcije Ženskog fonda!